Gibraltar
Viktorijanska i gregorijanska pročelja simetričnih fasada, kamene kuće s balkonima od kovanog željeza, isprepleteni ulicama na kojima se još uvijek pojavljuju crvene telefonske govornice, hoteli i pubovi. Na prvi pogled, običan engleski lučki grad. Pogledamo li pred sebe, automobili voze na desnoj strani. Dignemo li pogled prema gore, velika vapnenačka stijena poput jedra nadvija se nad gradom. Dozvolimo li oku da odluta u daljinu, vrhovi Atlasa na jugu izviru iz mora. Uglavnom vedro nebo potvrđuje da ovo ne može biti Engleska. Pa ipak, svi pričaju engleski, zastave Ujedinjenog Kraljevstva vijore se na uvijek prisutnom povjetarcu, a natpisi nad dućanima neodoljivo podsjećaju na one koje smo viđali u omiljenim britanskim serijama. Pa gdje smo mi? Dok promatram avion koji slijeće tek nekoliko stotina metara dalje, na pistu koja presijeca cestu i jedini ulaz na poluotok, postaje sasvim jasno. Došli smo na Gibraltar.
Britanski prekomorski teritorij smješten na jednom od najvažnijih strateških pozicija južne Europe, na mjestu gdje se dodiruju Sredozemno more i Atlantik zaista djeluje kao da je komad Engleske odrezan i potom usidren podno 426 metara visoke stijene zbog koje je dobio nadimak "The Rock". Upravo ta stijena osigurala mu je strateški važan položaj i gotovo neosvojivu funkciju zbog koje je i danas Gibraltar kamen spoticanja u međunarodnim odnosima Britanije i Španjolske, iako više nikome ne pada na pamet oko njega ratovati. Ili se barem nadamo da je tako.
Ta stijena koju ćete vidjeti puno prije nego ćete shvatiti da se zapravo približavate Gibraltaru bila je i glavni razlog zbog kojeg sam odlučio posjetiti ovaj sedam kilometara dugačak teritorij na jugu Iberijskog poluotoka. Jer Gibraltar nije samo zanimljiv prekomorski teritorij i gradić Velike Britanije već je i odlična destinacija za jednodnevno planinarenje nažalost ipak previše utabanim (i često asfaltiranim) stazama ali u isto vrijeme i mjesto puno povijesti, prekrasnih pogleda i jedino mjesto u Europi na kojem žive majmuni, berberski makakiji potpuno slobodno, u divljini.
Granični prijelaz prolazim pješice. Gužve gotovo da i nema, dok se za prijelaz automobilima čeka i do nekoliko sati. Osim toga, parking na Gibraltaru predstavlja problem. Iako je riječ o britanskom prekomorskom teritoriju, vozi se po desnoj strani. Jednostavno je premalen da bi se isplatilo komplicirati sa stranama vožnje.
Za ulazak u Gibraltar nije potrebna ETA. Ako ste građanin Europske unije, dovoljno je pokazati putovnicu (ili osobnu iskaznicu). Za ostale, provjerite pravila oko ulaza OVDJE.
Čim se prijeđe granica, nailazi se na autobusnu stanicu na kojoj čekaju prepoznatljivi crveni lokalni autobusi. Cijena vožnje iznosi 1,6 funti (oko 2,4 eura) te se njima može doći do bilo kojeg dijela Gibraltara, no svakako preporučujem krenuti vlastitim nogama. Najprije vas čeka prelazak preko avionske piste, a potom ulazite u mali, ali šarmantan gradić koji na tek nekoliko kvadratnih kilometara ima sve što je potrebno. Čak i dva nogometna stadiona. Iako Vatreni nisu nastupili ni na jednom od njih (Gibraltar svoje međunarodne utakmice igra na stadionu Estadio Algarve u Faru u Portugalu), Rijeka je gostovala na Victoria stadionu u Konferencijskoj ligi.
Tu se nalaze i sveučilište, parlament, međunarodna pomorska i zračna luka, crkve, džamija, banke, pubovi, restorani, kafići te ogroman broj aktivnih i povijesnih vojnih instalacija. Sve što treba jednoj de facto nezavisnoj državi da samostalno funkcionira. I više od toga.
Mene je najviše privlačio "The Rock". Golemi vapnenački masiv koji se uzdiže iznad grada savršen je jednodnevni planinarski izazov, iako većina posjetitelja dolazi žičarom. Na moje zadovoljstvo, a na nesreću drugih turista, zbog jakog vjetra žičara nije radila, što je ujedno značilo i manje posjetitelja na vrhu. Ako ne želite hodati, do vrha možete doći i taksijima ili organiziranim izletima. Ja sam ipak odabrao vlastite noge i krenuo strmim ulicama i stepenicama, među zanimljivim stambenim kućama na kojima se miješaju mediteranski i britanski stil gradnje, sve do Maorske tvrđave: jedne od najvažnijih povijesnih znamenitosti Gibraltara i jednog od ulaza u park prirode. Ulaznica stoji 25 funti (oko 29 eura) i uključuje St. Michael's Cave, Skywalk, Apes' Den, Great Siege Tunnels, Windsor Suspension Bridge, Mediterranean Steps, Jews' Gate, Pillars of Hercules te pristup svim stazama te prirodnim i povijesnim atrakcijama unutar rezervata (osim trenutno zatvorenih ili renoviranih dijelova, poput Maorskog dvorca i City Under Siege Exhibitiona). Ako želite doći žičarom, povratna karta dodatno se plaća 25 funti.
Provjerite najbolje ponude organiziranih izleta za glavne zanimljistosti Gibraltara
Maorski dvorac odličan je vidikovac na gradić i cijeli zaljev Algeciras. Nažalost, bio je u radovima kada sam stigao (nisam čak siguran je li bio službeno otvoren za javnost ili su me pustili unutra jer, zbog vjetra, gotovo da nije bilo drugih turista), no s njegovih se vidikovaca pruža izvrstan pogled i jasno je zašto su ovo mjesto Mauri odabrali za svoju utvrdu kojom su branili pristup Iberijskom poluotoku. Strmi uspon po asfaltiranom putu nije osobito privlačan planinarima, ali, praćen stalnim prekrasnim pogledima, prolazio je lakše nego što sam očekivao. Primijetio sam da postoji i ucrtana biciklistička staza. Svaka čast onima koji uspijevaju pedalirati na ovakvim usponima.
Što sam bio bliže vrhu, to je veći bio i broj aktivnih i nekadašnjih vojnih instalacija. Nekadašnje topničke bitnice danas su uglavnom turističke znamenitosti i, naravno, prekrasni vidikovci na Mediteran, dok je najviši vrh stijene i dalje rezerviran za britansku vojsku. Velika bijela kupola radara podsjeća da se plovidba budno nadzire, vjerojatno duboko u unutrašnjosti Sredozemnog mora.
Na glavnom grebenu nalaze se i najvažnije atrakcije Gibraltara: Skywalk, odnosno platforma od stakla s koje se pruža vrlo lijep pogled prema glavnoj stijeni, andaluzijskoj obali i otvorenom moru, dok se na jugu jasno ocrtavaju vrhovi marokanskog Atlasa i obale Afrike, te Ape's Den. Iako ćete majmune susretati i na drugim mjestima, ovdje ih ima najviše i doslovno će vam pozirati za fotografiju ili snimku. Naravno, to nije slučajno: turisti ih redovito hrane i tako privlače, iako je to zabranjeno. Imajte na umu da su to divlje životinje i ne biste ih smjeli dirati ili hvatati, ma koliko željeli idealnu fotografiju za društvene mreže. S druge strane, nemojte se iznenaditi ako oni prvi dođu k vama, naravno u potrazi za hranom. Mene su nekoliko puta iskoristili (i dobrano prepali) kao pomoćnu stepenicu za prelazak ceste između dviju stijena. Prednosti ili nedostatke toga što ste visoki procijenite sami.
St. Michael's Cave najpopularnija je prirodna znamenitost otoka. Špilja s bogatstvom prirodnih formacija pretvorena je u lijepu podzemnu dvoranu s očuvanim prirodnim ambijentom u kojoj se, zbog izvrsne akustike, održavaju i koncerti. Svakih sedam minuta odvija se kratki ples boja uz glazbu, prava mala čarolija u kojoj ćete sigurno uživati. Ja sam je ipak propustio jer sam bio ograničen vremenom, a više me zanimala planinarima najzanimljivija dionica: Mediteranske stube. Vrlo strme stube vode gotovo od razine mora do jedne od najviših točaka Stijene, O'Hara Batteryja, kroz gotovo nestvarno divlji krajolik za ovako mali i prenapučen poluotok, stalno praćen vrhunskim pogledima.
Krenuo sam nizbrdo stubama i, unatoč snažnom vjetru, uistinu uživao u svakom trenutku. Uz zvuk valova koji su se lomili o visoke stijene i huk mora koje se zavlačilo u podvodne pećine, stigao sam do najjužnije točke, svjetionika Europa Point, koji se smatra zamišljenom granicom između Mediterana i Atlantika. Obale Maroka činile su se nadohvat ruke, iako su divlje vode tjesnaca jasno pokazivale da prelazak uopće ne bi bio tako jednostavan.
Iako se može vratiti autobusom sve do same granice, krenuo sam i natrag pješice. Ovaj put stijenom zaklonjen od vjetra, relativno ravnom cestom kroz gradić, uživajući u njegovom jedinstvenom spoju britanske provincije i mediteranskog gradića. Iznenadio me po putu prekrasan vodopad Europa Waterfall. Kasnije sam saznao da se zapravo radi o umjetno stvorenom vodopadu koji je zapravo ispust prerađene vode nakon desalinizacije. S obzirom da ni mirisom ni izgledom ne otkriva svoje stvarno porijeklo, mogu reći da je vodopad Europa još jedan uspješan projekt ovog zanimljivog prekomorskog teritorija koji već stoljećima funkcionira kao samostalna država i uspješno preživljava turbulentna razdoblja moderne povijesti. Kao tvrđava sa koje se sve vidi ali koju se više nitko ne usuđuje dirati.
Kako doći
Iz Hrvatske do Gibraltara najlakše je doći niskotarifnim letovima Ryanaira do Malage a potom autobusom do La Linea de Concepcion, grada na samoj granici. Od autobusne stanice do granice je oko 5 minuta hoda.
Pretražite najpovoljnije letove iz Zagreba do Malage
Autobusne karte od Malage do La Linea počinju od 16 eura po smjeru a možete ih kupiti online na stranicama prijevoznika Alsa.
Odmah po prelasku granice možete ući u lokalni autobus, iako preporučujemo istraživati Gibraltar pješice.
Kada doći
Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi i maloj površini, Gibraltar se može istražiti kao kratku city-break destinaciju tokom cijele godine. Uglavnom je dovoljan jedan dan za vidjeti sve najzanimljivije dijelove ovog Britanskog prekomorskog teritorija. Ipak, najugodnije ga je posjetiti u proljeće i jesen, kada su temperature idealne za šetnje po Stijeni, razgledavanje grada i uživanje u pogledu na Afriku preko tjesnaca. Ljeto zna biti vrlo vruće i zbog jedine plaže, često prenapučeno, dok je zima mirnija i svježija te savršena ako želite izbjeći gužve i doživjeti Gibraltar u opuštenijem ritmu, ali također i riskantnija jer Vam snažan vjetar i veća vjerojatnost oborina mogu pokvariti doživljaj.
Gdje jesti
Gibraltar nudi iznenađujuće raznoliku gastro scenu za tako malo mjesto, pa se dobro jede gotovo posvuda. U centru i oko Casemates Squarea lako ćete pronaći restorane s mediteranskom, britanskom i međunarodnom kuhinjom, gdje se glavna jela najčešće kreću između 15 i 25 eura po osobi.
Ako volite indijsku ili marokansku kuhinju, lokalni favoriti nude obilne porcije po pristupačnim cijenama (oko 12-20 eura), dok su restorani uz marinu u Ocean Villageu idealni za opuštenu večeru s pogledom, ali nešto skuplji pa će tako večera s pićem biti od 30-40 eura po osobi.
Za brz i povoljan obrok tu su kafići i bistroi gdje sendvič ili pizza koštaju oko 8 do 12 eura, što Gibraltar čini dobrim izborom i za gurmane i za putnike s ograničenim budžetom.
Smještaj
Zbog ograničenog kapaciteta u Gibraltaru smještaj je relativno skup, pa posjetitelji često odlučuju prenoćiti u Španjolskoj a u Gibraltar dolaziti na jednodnevni izlet ili više njih.
Cijene soba u hotelima niže kategorije obično se kreću oko 60-100 eura izvan glavne sezone, dok u vrhuncu ljeta i tijekom praznika mogu biti i znatno više.
Privatan smještaj može se naći od 50tak eura po noći nadalje, što može biti isplativo za duži boravak ili putovanje s pratnjom. Za udobniji smještaj s dodatnim sadržajima (poput bazena ili pješačke udaljenosti od plaža) cijene najčešće idu od oko 120 eura pa naviše, ovisno o lokaciji i datumu rezervacije, pa je dobra strategija planirati unaprijed i usporediti opcije za najbolje ponude.
Potražite najpovoljniji smještaj te svu ponudu smještaja u Gibraltaru.
