Gruzijski pećinski grad: Vardzija
Pećina je pretvorena u sobu, a njezin otvor u balkon. Pogled? Kao iz bajke. Nisu potrebni ni dron ni helikopter: sa strmih litica pruža se nevjerojatna panorama doline rijeke duboko urezane u stijene Malog Kavkaza, tek mjestimično obrasle travom isušenom jakim suncem. Drveća gotovo i nema, topla i vjetrovita ljeta te prohladne zime ne dopuštaju prirodi da se razmaše. A ipak, i čovjek i priroda pronašli su ovdje svoje mjesto: u dolini nad rijekom, u zavjetrini stijena ili u pećinama. Gruzijski pećinski samostanski kompleks iz srednjeg vijeka, Vardzija, još jednom pokazuje koliko je čovjek kreativan kad mu priroda ograniči mogućnosti, a nužnost obrane u nemilosrdnom okružju velikih sila tjera ga da pronađe svoje mjesto pod suncem, ondje gdje drugima ne bi palo na pamet tražiti ga.
Smještena tek desetak kilometara zračne linije od granice s Turskom, Vardzija je skriveni pećinski kompleks nastambi iz srednjeg vijeka na gotovo okomitim liticama planine, uz kanjon rijeke Kure (koju Gruzijci nazivaju Mtkvari). Na prostoru dugom oko petsto metara i na čak devetnaest razina, kompleks je nekoć bio sklonište za više od pedeset tisuća stanovnika doline, one iste koja je bila žila kucavica srednjovjekovne Gruzije. Ta je država, baš kao i današnja moderna Gruzija, bila smještena na brdovitom terenu između velikih sila i još većih interesa na uvijek nemirnom Kavkazu.
Ukoliko planirate putovanje u Gruziju, pročitajte i naš opširan vodič Sve što trebate znati o Gruziji
Potres koji je 1283. godine pogodio ovo područje i znatno oštetio grad označio je polagan, ali siguran kraj Vardzije kao stalno naseljenog mjesta. Konačan pad dogodio se u 16. stoljeću, tijekom osmanskih osvajanja. Ipak, pravoslavni su se monasi vratili ovamo 1988. godine i nastavili tradiciju gruzijske autokefalnosti. Danas ih nekolicina održava vjerski život i čuva kulturnu baštinu ovoga jedinstvenog mjesta. Dok šećete fascinantnim lokalitetom, susrest ćete ih, naviknute na turiste, kako vode svoj vjeri posvećen život, ponosni na tradiciju i kulturu koju lokalitet simbolizira, a istodobno uvijek spremni održati obrede posvećene vjeri i domovini Gruziji. Jer kršćanstvo je duboko ukorijenjeno u gruzijski i armenski identitet, čineći ta dva naroda među najstarijima s kršćanskom državnom tradicijom.
Do Vardzije dolazimo maršrutkom iz Akhaltsikhea, grada u kojem smo prenoćili s pogledom na veličanstveni dvorac. Šezdesetak kilometara kroz prekrasan kanjon rijeke Kure proveli smo gotovo zalijepljeni za prozore. Litice strmih, negostoljubivih planina, pašnjaci koji se isprepliću s divljim stijenama i niskim raslinjem te povremene šume nude tek mali uvid u divotu Malog Kavkaza, planinskog lanca koji se proteže južnom Gruzijom i nastavlja u Armeniju i Azerbajdžan. Može se doći i izravnom linijom iz Tbilisija, no tada vožnja traje i do pet sati. Zato, ako planirate jednodnevni izlet na ovo prekrasno mjesto, toplo preporučujem pauzu u Akhaltsikheu ili u nešto udaljenijem, ali poznatom lječilištu Borjomi, proslavljenom po izvorskoj mineralnoj vodi nekoć cijenjenoj širom bivšeg SSSR-a, a koja je i danas veoma cijenjena, čak i daleko izvan granica Gruzije.
Do Vardzije se organiziraju i odlični izleti iz Kutaisija te Tbilisija sa posjetima i drugim atrakcijama po putu. Preporučujem pretražiti ponudu organiziranih izleta do Vardzije.
Ulaznica stoji 15 GEL (oko 4,6 eura). Radno vrijeme ovisi o godišnjem dobu: otvara se u 10 ujutro, a tijekom toplijih mjeseci otvoreno je do 18 sati, dok se u hladnijima, kada su dani kraći, zatvara u 17 sati. Drugim riječima, dok traje dnevno svjetlo, kompleks je otvoren. U ljetnim mjesecima, kada su gužve veće, preporučuje se doći što ranije kako biste izbjegli izletničke autobuse, dok izvan sezone gotovo u svako doba dana možete uživati u mirnom obilasku. Osim nas, stiglo je još nekoliko turista istom maršrutkom, ali čim smo krenuli stepenicama prema špiljama, dojam je bio kao da smo sami. Lokalitet je jednostavno prevelik. Jesenske temperature bile su i dalje ugodne, a vrijeme stabilno, pa bih rekao da su jesen (kada smo mi posjetili) i proljeće najbolja doba za dolazak. Proljeće vjerojatno donosi posebnu čar, kada cvjetne livade na padinama šire mirise i boje, a krajolik oživljava probuđenom prirodom.
Za razgled cijelog lokaliteta trebalo nam je nekoliko sati, bez žurbe. Spoj vrhunskih pogleda i zanimljivih labirinata špiljskih prostorija i nastambi, uz povremene freske u podzemnim crkvama, čini ovo mjesto zaista posebnim. Vrijeme je bilo sasvim dovoljno da obiđemo gotovo sve, uključujući i vidikovac s kojeg se pruža pogled na cijeli kompleks, te da nakon toga sjednemo uz rijeku na ukusno jelo i kavu. Budući da smo htjeli protegnuti noge nakon vožnje autobusom, a i nakon dugog leta dan ranije, veselo smo pješačili od parkirališta do ulaza uz strmu, ali slikovitu cestu. Taj dio možete skratiti minibusom za 2 GEL.
Kompleks se razgledava isključivo slijedeći označenu jednosmjernu pješačku stazu. Izvan sezone, kada nema gužvi, to i nije osobito važno, pa se povremeno možete odvojiti ili vratiti. No u razdobljima većeg broja posjetitelja dobro je pratiti redoslijed označenih točaka audio vodiča, kako se ne biste izgubili i kako biste vidjeli sve što lokalitet nudi. Na kraju obilaska izlaz vodi kroz dugačko, djelomično natkriveno stubište na suprotnoj strani, a na dnu vas čeka ravna pješačka staza koja vodi uzduž špilja sve do blagajne i parkirališta.
Dok promatram rijeku Mtkvari kako protječe planinskim krajolikom, uz ukusni hačapuri s bogatim, a opet jednostavnim nadjevom od slanog, polutvrdog gruzijskog sira sulgunija, razmišljam o tome kako je upravo ovo mjesto, iako izvan glavnih turističkih ruta, zapravo idealno za početak gruzijske avanture. Mjesto na kojem je srednjovjekovna Gruzija udarila čvrste temelje svoje državnosti, a čije je sjećanje održavalo duh budućih Gruzijaca sve do neovisnosti na kraju burnog dvadesetog stoljeća, nakon raspada Sovjetskog Saveza. Baš kao što će i Gruzija postati jača i veća, tako će i rijeka u nastavku svojeg toka postati šira i moćnija. Ali upravo ovdje ostaje mala, ali snažna, s nepokolebljivim brzacima koji se ponosno probijaju kroz planine i utiru svoj put naprijed, bez obzira na visinu prepreka.
Smještaj
Iako je Vardzia veoma malo mjesto, zbog turističkog značaja kompleksa dostupno je i sve više smještajnih kapaciteta. Tsotne's Kingdom nudi udoban smještaj u Vardziji s pogledom na rijeku i planine. Objekt raspolaže besplatnim WiFi-jem i privatnim parkiralištem. Svaka jedinica ima terasu, TV sa satelitskim programima, prostor za sjedenje, potpuno opremljenu kuhinju te vlastitu kupaonicu s tušem, kadom, besplatnim toaletnim priborom i sušilom za kosu. Gosti mogu uživati i u opuštanju u vrtu ili zajedničkom salonu.
Pretražite ponudu najpovoljnijeg smještaja u Vardziji
