Autostopom od Rijeke do Nordkappa by Marino Mazor
Nakon točno mjesec dana autostopiranja od Rijeke do najsjevernije točke Europe, koristeći samo podignuti palac, stigli smo do Nordkappa!!! Skoro 5000 prevaljenih kilometara i preko 100 izmijenjenih automobila prevelo nas je od naplatnih kućica na Grobniku do samoga sjevera Skandinavije. Tamo gdje zemlja prestaje, a podno klifova preostaje samo beskrajno more koje se proteže sve do Sjevernoga pola. Stigli smo do kraja kontinenta!
Glavno pravilo bilo je da ne smijemo raditi kilometre plaćenim prijevoznim sredstvima. Iako smo nekada morali čekati i čitav dan na vožnju, prosjek je bio oko trideset minuta! Korak po korak i auto po auto - primicali smo se ka sjeveru.
Spavali smo u šatoru, a hranu kuhali na malom plinskom kuhalu - jednostavan "Robinsonski" život na cesti.
Izgubili smo se u prirodi i prijeđenim kilometrima. Život je jednostavan kada imaš samo jedan cilj: doći na sjever! Svakodnevno dizanje i spuštanje šatora, pokušaji kuhanja zdrave hrane, istraživanje najboljih usputnih lokacija, razgovori sa stotinama ljudi na cesti i u autima. Svaki dan je nepredvidiv i u potpunosti drugačiji od prethodnoga. Gdje ćemo spavati? Što ćemo raditi? Sve je bilo prepušteno slučaju.
Nekada bi nas zaustavljeni auto upitao: "Gdje idete? Gdje ćete spavati?" Naš odgovor redovito je bio: "Ne znamo", ili "Na sjever". Jer stvarno i nismo znali. Spavat ćemo tamo gdje nas auto pusti u sumrak, kada ostanemo bez energije za daljnje pokušaje zaustavljanja prijevoza.
Sva je sreća što su dani bili dugi - ljetni dio godine na sjeveru ima najdulje dane pa smo nekada u ponoć promatrali i sunce i mjesec na istome horizontu. Kampiranje sa šatorom ili kombijem posvuda je besplatno - Norvežani prihvaćaju slobodu kretanja, pa je tako kampiranje na javnim površinama u trajanju do 48 sati u potpunosti zakonski opravdano. Sloboda neophodna za pravi "road trip".
Sjever Europe je u najmanju ruku impresivan - priroda je golema i nekada imaš osjećaj da si toliko mali da će te daljina progutati. Klifovi, fjordovi, planine, stabla i horizonti. Sve je veliko i toliko lijepo da izgleda kao da nije s ovoga planeta!
Najčešće smo se vozili u električnim Teslama - većina današnjih automobila prešla je na struju. Građani plaćaju ogromne takse na starije benzince pa je cijela kultura motivirana prijeći na obnovljive izvore energije - kojih ima stvarno puno. Norveška, iako je jedan od glavnih svjetskih proizvođača nafte, proizvodi ogromne količine hidro i vjetrovne energije. .
Nekada smo spavali uz autocestu, a nekada bismo se probudili na vrhu klifa s pogledom na male otoke koje povezuje cesta preko oceana. Pivo u baru je skupo, ali baš zato je besplatno sjediti na rtu uz ocean i promatrati polarnu svjetlost koja igra među oblacima.
Palac je besplatan, a avantura bez luksuza nije toliko skupa. Nakon što smo degustirali lososa, kita i sobovo meso, kada se sve zbroji i oduzme u mjesec dana puta, potrošili smo oko 1000 eura, možda manje.
Mali veliki san koji se već dugo rojio u mojoj glavi je ostvaren. San koji je nekako stalno promatrao mapu i taj hladni sjever.
Sve se može uz palac, šator, plinsku bocu i puno volje za avanturom. Samo treba krenuti.
Prvi kilometri su najgori... Bilo je uspona i padova, dugih čekanja, hladnih i kišnih noći, promrzlih prstiju ali uspjeli smo!
Ako vjeruješ da će sljedeći auto doći, prije ili kasnije stići ćeš do cilja.
Više avantura od Marina možete pročitati na njegovom blogu na Marino Mazor Adventures
odnosno na njegovom Instagramu
