Smješten južno od otoka Krka, Prvić je naš najveći nenaseljeni otok te najveći otok skupine senjskih otoka, desetak otoka i otočića između Krka, Raba i Velebitskog kanala u Kvarneriću. Zbog gotovo stalne olujne bure (prema statistici svjetionika puše prosječno 203 dana u godini) otok ima isključivo nisku, veoma rijetku vegetaciju pa se doima kao velika, gola stijena uronjena u more. Zbog surovih uvjeta nije prikladan za stalno naselje (jedini pokušaji bili su u razdoblju srednjeg vijeka kada su Frankopani pokušali napraviti naselje na mjestu današnje plaže Njivica čiji se ostaci još uvijek mogu pronaći u zaleđu plaže) pa osim povremenih pčelara i pastira te nekada svjetioničara na otok dolaze samo turisti u jednodnevnim posjetama prelijepim plažama na jugozapadnoj strani otoka.
Vremenski uvjeti glavni su faktor i za obilazak otoka kajakom. Čak i po izrazito mirnom ljetnom danu bez vjetra, jaka struja u Senjskim vratima praćena uvijek uzburkanim morem na osamsto metara dugom tjesnacu koji odvaja Prvić od najjužnijeg dijela Krka učinila je prijelaz izazovnim. Po buri, prelazak je iznimno opasan a često i nemoguć.
stijene na istočnoj obali Prvića
Nakon kratkog predaha u simpatičnoj plaži pored svjetionika Stražica nastavljam istočnom obalom otoka, veslajući u hladu golemih stijena koje se spuštaju okomito u more s vrhova Prvića. Središnjim dijelom dominira visoravan koja doseže i 350 metara nadmorske visine što čini Prvić jednim od najviših hrvatskih otoka i pogoduje endemskim vrstama gariga. Dok prolazim ispod istočnih litica pod budnim sam okom bjeloglavih supova koji se gnijezde i na ovom otoku. U Pećna, jedinoj pristupačnoj uvali na istočnoj strani otoka znak me upozorava na činjenicu da je otok zaštićen ornitološki rezervat i ptice se ne smije uznemiravati. Nije mi ni bila namjera. Mogu ih samo promatrati i diviti se ovim prekrasnim stvorenjima koja dominantno krstare nebom. Poput pravih vladara visina.
plaža Pećna
Dok je zapadna strana otoka pravi mali raj za ljubitelje prekrasnih plaža, istočna obala ima tek jednu jedinu, relativno malu plažu Pećna. Iako su me na početku brinule košnice pčela (nalaze se na gotovo svakoj plaži na otoku), ove marljive i korisne životinje nisam interesirao ni ja ni moja hrana pa sam mogao u miru postaviti bivak i uživati u samoći prekrasne uvale s pogledom na Velebit. Povremene večernje posjete ovaca u potrazi za osvježavajućom ali ipak boćatom vodom dok se pojavom noći more povuklo podsjetile su me da se ovdje nalaze i podvodni izvori. Obližnji kanjon jedini je povremeni vodeni tok na otoku.
veslanje prema rtu Šilo
Uz zoru s pogledom na moćni Velebit iza kojeg je provirivalo sunce pripremao sam se za drugi dan veslanja oko Prvića. Iskusniji kajakaši bez problema će proći otok u jednom danu ali ja sam krenuo kasno i... Jednostavno nisam žurio. Otok je previše lijep da ga se samo projuri. Prvić sam želio i doživjeti. Najjužniji rt Šilo otvorio je poglede na Goli otok, Sv. Grgur, Rab i udaljeni Cres ali i najavio jedan drugačiji Prvić, onaj s prekrasnim plažama i uvalama. Iako sam još morao veslati do prve prave plaže, čim sam krenuo uz zapadnu obalu Parvić kako ga nazivaju domaći primorci postao je pitomiji, pristupačniji. Supove su zamijenili galebovi a tamno plavetnilo dubina odsjaji kamenitih i pjeskovitih dna plićina.
Dužu pauzu napravio sam na plaži Njivica koja je toliko neodoljiva da nisam mogao tek tako proći. Morao sam ostati na kupanju. Na trenutak učinit će vam se da ste zalutali na neki karipski otok a ne na krševiti sjeverni Jadran. S razlogom na ovu plažu dolaze brojni izletnici iz Baške i Krka. Plaža je relativno dugačka, od prirodnog šljunka i s prepoznatljivim rtom koji se izdaleka doima poput pješčane sprudi. Slikovita hrid Njivica nekoliko desetaka metara udaljena od obale samo nadopunjava jedinstven izgled ove plaže.
svjetionik Stražica
Za kraj, prije još jednog prelaska preko Senjskih vrata i povratka u civilizaciju i gužve Baške posjetio sam svjetionik Stražica, zanimljiv objekt izgrađen 1875. godine od Austro-ugarskog ministarstva pomorstva kao jedan od brojnih svjetionika na istočnom Jadranu u sklopu kampanje osiguranja sigurnosti plovidbe. Iako se nudio u koncesiju, danas je napušten. Lanterna još svijetli i osigurava prolaz kroz Senjska vrata iako se posljednji svjetioničar iselio 1974. godine, samo godinu dana prije nego će svjetionik napuniti stoti rođendan. Solarni paneli su dovoljni za održavanje svjetla, ionako se danas pouzdajemo više u tehnologiju nego u ljude. Opravdano? Ne znam. Ja se i dalje pouzdajem u svoje ruke, primam se vesla i polako ostavljam Prvić iza sebe. Do neke sljedeće prigode...
Savjeti za kajakarenje
brdovita unutrašnjost otoka Prvića
Najbliže kopno otoku Prviću je rt Škuljica na otoku Krku od kojeg je udaljen samo osamsto metara. Neka vas kratka udaljenost ne zavara, jake morske struje otežavaju prolazak i po idealnom vremenu. Najzapadnija točka otoka rt Šilo udaljen je oko tri kilometra od Golog otoka i oko 4 kilometra od komada kopna pored uvale Crnika, između Lukova i Sv. Jurja. Najlakši prilaz otoku je iz Baške ili Stare Baške, dok prijelaz preko Velebitskog kanala iz sv. Jurja ili Lukova ne preporučujem (ne samo zato što je zabranjeno u Republici Hrvatskoj udaljavati se više od 1 km kajakom od obale već i zbog snažnih struja i vjetrova).
Krenuvši s Vele plaže u Baški, trebalo mi je ukupno 28 kilometara za krug oko Prvića i povratak na isto mjesto. Vodite računa o tome da na istočnoj strani otoka od male plaže pored svjetionika Stražica pa sve do uvale Pećna doslovno ne postoji nijedno mjesto gdje možete stati.
