Rastoke

Rastoke
tekst: Peter Polić
Smještene na ušću rijeke Slunjčice u Koranu gdje se preko sedrenih barijera vodena masa razlijeva u prekrasne slapove i vodotoke, Rastoke se često krase epitetom malih Plitvica. Sasvim opravdano, jer ovaj lokalitet sa čak 23 slapa na relativno malom području prekrasan je i još uvijek relativno skriven dio Hrvatske kojeg svake godine otkriva sve više turista ali ipak uspijeva zadržati određenu razinu autentičnosti, vješto izbjegavajući daleko veću navalu turista kakva je svakodnevica u Plitvicama. Nemojte misliti da ćete ovdje biti sasvim sami: Rastoke odavno nisu tajna hrvatskog turizma, ali date li priliku zaselku i ostanete malo duže, ne tek nekoliko sati na proputovanju iz sjevera na jug, Rastoke će vam se itekako odužiti svojom ljepotom i čari.

Zaselak Rastoke položen uz Slunjčicu. Većina stanovništva Rastoka danas se bavi turizmom
Rijeka Korana kao da je predodređena svojim sedrenim barijerama za prekrasne krajolike. Plitvice i njezini slapovi globalno su poznati i gotovo da nema putnika koji je bio u Hrvatskoj a da nije barem htio navratiti i u ovaj nacionalni park. Nešto sjevernije, ili ako ćemo slijediti tok rijeke nizvodnije, krije se još jedan zemaljski raj gdje, prema legendi, obitavaju vile. Postojanje zaselka uvijek je bilo povezano s vodom. Čak 23 slapa na relativno malom području, bistri brzaci i modrozelene vode koje danas oduševljavaju turiste u prošlosti su se stanovnicima činili kao izvrstan prirodni kapacitet za razvoj mlinova i dobro gospodarenje vodom (nešto što bi morali i danas svi zajedno malo ponoviti). Stoga su kroz stoljeća malobrojni mještani usavršili harmoniju prirodnih čuda i drevnih tehničkih inovacija stvarajući zanimljiv primjer simbioze čovjeka i prirode. Ovdje se nalaze mlinice, poznate kao žličare, koje su prvi put omogućile korištenje snage vode umjesto ljudi ili životinja za pokretanje primitivnih strojeva. Te su mlinice izgrađene za istovremeno korištenje više mlinskih kamena kako bi se mljelo različite vrste žitarica. Pored njih, nalaze se i "koševi" koji su služili za ispiranje vunenih predmeta i pranje odjeće, pa se s pravom mogu smatrati pretečama modernih perilica. Prve mlinice izgrađene su u 17. stoljeću a svoju su važnu primjenu zadržale sve do početka dvadesetog stoljeća. Danas su zbog svojeg jedinstvenog dizajna i izgleda na popisu zaštićene baštine Republike Hrvatske. Iako njihova praktična primjena više nije potrebna, mlinice su i dalje funkcionalne te nadopunjuju slikovitost i značaj lokaliteta.

Zvukovi slapova i potoka tvore prirodnu simfoniju koju ćete najbolje osjetiti ujutro, dok još nema žamora turista. Možete prošetati drvenim mostićima, prolaziti uz šarmantne kanale, starinske kućice i mlinove te se izgubiti u minijaturnom ali zanimljivom zaselku. Također možete prošetati i dalje, do samog ušća Slunjčice u Koranu kao i uz korito samih rijeka koje tvore atraktivan kanjon kroz kraške padine prekrasnog i šumovitog Korduna.

brzaci i mini slapovi pred ušće Slunjčice u Koranu
Razgledavanje slapova Slunjčice najbolje je početi od posljednjeg, Vilina kosa koji je dobio ime po legendi o vilama koje su noću, dok su mlinari odmarali, uzimale konje, vraćale ih iscrpljene i s upletenom grivom, te prale rublje u Slunjčici. Vile su često plesale uz slap i pozivale mlinare da im se pridruže. Njegovo ime savršeno odgovara izgledu slapa, koji na svom putu od uskog početka do šireg završetka, dok se prelijeva preko kamenja, doista podsjeća na raskošnu, raspuštenu kosu mistične vile.