Gacka
Gacka
tekst i slike: Peter Polić
rijeka Gacka
Portal za samostalna putovanja i backpacking
Portal za samostalna putovanja i backpacking
Gacka
tekst i slike: Peter Polić
Između surovog velebitskog krša oblikovanog burom, kišom i snijegom te divlje, šumovite Kapele smjestilo se nevjerojatno pitomo Gacko polje kojim protječe treća najdulja ponornica na svijetu, rijeka Gacka. Nepravedno zanemarena od popularnijih prirodnih i kulturnih znamenitosti u okolici, neizostavnih Plitvičkih jezera udaljenih tek nekoliko desetaka kilometara istočnije i visokih, šumovitih ličkih obronaka Velebita koje u smiraj dana donose preuranjeni zalazak sunca, dolina Gacke predstavlja zaboravljen kutak mira i ljepote koji poput usnule ljepotice tek čeka da bude ponovno otkriven.
Prvi susret s Gackom imam kod Tonkovićeva vrila, njezina najvećeg izvora. Već svojim izvorom Gacka očarava. Točnije rečeno, najvećim izvorom, jer Gacka ima više vrila koja se smatraju izvorima rijeke. Stare drvene mlinice nepomično stoje dok se voda rijeke prelijeva preko mahovinom obraslih stijena, prije nego se smiri u koritu rijeke te poteče dalje, prema sjeveru. Posjetio sam i druga vrila Gacke u blizini. Klanac vrilo udaljeno je tek stotinjak metara od Tonkovića vrila, odmah nakon slikovitog slapa preko kojeg je napravljena pješačka staza i odmorište dok se Majerovo vrilo nalazi nešto dalje te je rukavcem rijeke spojeno s glavnim tokom. Iako je rijeka relativno kratka, od samog izvora je plovna za manje čamce i kajake. Unatoč tome većina kajakaških tura započinje nešto južnije, kod mjesta Čovići.
Ja svoj kajak stavljam u vodu kraj crkvice sv. Franje. Na parkingu srećem momke i djevojke iz HGSS-a, srećom nakon rutinske vježbe, nije bilo intervencije. Iako je Gacka među sigurnijim rijekama, opreza nikad dosta. Crkvica sv. Franje nalazi se na jednom od najljepših mjesta na rijeci, malenoj uzvisini s koje se pruža pogled na vijugav riječni tok i okolne planine. Ova crkvica nastala u osamnaestom stoljeću nedavno je obnovljena i doima se poput usamljenog kamenog čuvara rijeke, koji pozorno bdije nad uspavanim tokom Gacke. Uspavan tok je zaista prava riječ, veslajući Gackom stječem dojam kao da sam na jezeru. Iako će ljubitelje adrenalina na prvu razočarati nedostatak brzaca, slapova i iskustva planinskog riječkog spusta, očaravajuća ljepota krajolika, kristalno bistra voda i bogatstvo flore i faune brzo će staviti adrenalin u drugi plan i osvojiti svakoga nestvarnim skladom mira i prirode koji nudi Gacka.
VAŽNA NAPOMENA! Nažalost tek sam kasnije saznao da je zbog zaštite prirodne jedinstvenosti kajakarenje gornjim tokom Gacke (od crkvice sv. Franje do 3. mosta u Čovićima) zabranjeno. Navedena informacija je nepravedno izostavljena iz svih službenih stranica o Gackoj. Donji tok Gacke je podjednako krasan, NEMOJTE ići tamo gdje se ne smije.
Čini se nevjerojatnim da se usred krškog polja pojavljuje takva rijeka koja kao da unosi duh panonskih ravnica između dva planinska lanca. Zahvaljujući stabilnoj temperaturi (ljetna prosječna temperatura je oko 12 stupnjeva dok se zimi spusti do 9 stupnjeva) rijeka nikada ne zaledi, unatoč zubatoj ličkoj zimi. Nevjerojatno bistra voda Gacke je prema kemijskom sastavu prilično tvrda, blago alkalna te obiluje kalcijevim solima što pospješuje rast vegetacije oko rijeke te je bogata kisikom. Dok polako kajak klizi rijekom neprestano prolazim preko brojnog podvodnog raslinja koje lijeno leluja usporedno s tokom rijeke dok jato labudova krstari ispred mene, dovoljno blizu da mi stalno kradu pogled, a opet dovoljno daleko da se osjećaju sigurni da ih ne mogu stići. Bogatstvo podvodnog raslinja za labudove i patke pravi je švedski stol prirodne hrane, baš kao i za brojne ribe kojima Gacka obiluje. Iako svaki ribar kojeg susrećem na obali žali se kako danas ništa ne grize, ispod vesla primjećujem obilje ribe, posebice pastrve po kojoj je Gacka i poznata.
Ribolov na Gackoj dopušten je od 1. ožujka do 30. rujna dok je na brojnim rukavcima rijeke sasvim zabranjen. Na gornjem toku rijeke (isti onaj dio na kojem je zabranjeno veslanje kajacima), ribolov je dozvoljen samo u "uhvati i vrati" pristupu. Uz seoski turizam i aktivni odmor, ribolovni turizam je najvažniji oblik turizma na rijeci. Potočna pastrva koje u Gackoj ima u izobilju posebno je cijenjena. U vodama Gacke također se pojavljuje i kalifornijska pastrva (čiji se broj nastoji smanjiti kako bi se zaštitila populacija autohtonih pastrva, zatim štuka, čik, lipljen, bjelonogi potočni rak i razne druge vrste. Malo je poznato da se u toku rijeke Gacke može pronaći i čovječja ribica, sakrivena u tami dubokih vrela rijeke, gdje vlada vječna tama.
Približavam se naselju Ličko Lešće u kojem započinje vidljivi suživot rijeke i ljudi. Drveni mostovi olakšavaju lagan prelazak rijeke dok se na obali pojavljuje sve više ribiča koji iskušavaju svoju sreću zabacivanjem udice. Značajan dio rijeke posebice uz naselja uređen je i šetnicama te biciklističkim stazama koje obično vode prema klupicama i stolovima, često s nadstrešnicom i gotovo obavezno s informativnom, poučnom tablom sa zanimljivostima o rijeci, njezinim stanovnicima i krajoliku. Na taj se način posjetitelji mogu odmoriti i uživati u pogledu, udišući čisti lički zrak usred gotovo sasvim netaknute prirode te uz to ponešto i naučiti. Jer što više znamo o ovoj rijeci to ćemo ju više zavoljeti i više htjeti zaštiti.
Sve veći broj kuća uz rijeku pretvoren je u kuće za odmor. Iako se ne može mjeriti s turističkom ponudom tek nekoliko desetaka kilometara udaljenog primorja, tamo preko Velebita, dolina Gacke sve je popularnija destinacija upravo zbog mira i netaknute prirode koju još uvijek nudi. Zahvaljujući turizmu i stari mlinovi su našli svoju novu primjenu te se ponovno može čuti zvuk mlinskog kamena kako melje žito dok voda iz jednog od brojnih vrela protječe hladna voda rijeke. Nekad je bilo šezdesetak mlinova na Gackoj da bi sredinom dvadesetog stoljeća gotovo potpuno nestali. Zahvaljujući inicijativi turističke zajednice Otočca, mlinovi se polako obnavljaju a posebno zanimljiv je kompleks malenica, kako mlinove nazivaju na području Gacke, kod Majerovog vrila. Mlinove možete razgledati i vidjeti kako je izgledala prerada žitarica u brašno u stara vremena, a također možete i kupiti brašno mljeveno po starim postupcima, kad je trebalo više sati za preradu jedne vreće brašna. Zanimljivo, mlinovi nisu korišteni samo za mljevenje žitarica. U Sincu, zaselku u blizini izvora Gacke sačuvana je stupa za stupanje sukna, posebno prilagođen dio mlinice namijenjen za stupanje odnosno omekšavanje konoplje za stvaranje mekanije, udobnije odjeće. Koristila se za pripremu materijala za izradu ručno tkanih proizvoda od vune koja se dobivala od ovce pramenke.
Sam grad Otočac nekad je bio tek najveće naselje na Gackoj. Danas, zahvaljujući elektrani rijeka ovdje i završava. Iako se rijeka nastavlja prema Švičkom jezeru, branama ograničen tok rijeke više je pretvara u betonom omeđeni kanal nego u rijeku kakva se nalazi u svojem prirodnom toku. Ipak Otočac je ostao grad koji živi s Gackom. Ovaj zanimljiv mali ali praktičan gradić zapravo ima sve što je potrebno jednom posjetitelju, od odličnih restorana i kafića do trgovina i svih drugih neophodnih usluga. U gradu se nalazi i muzej Gacke (ulaznica 10 kn) koji svjedoči o dugoj tradiciji suživota čovjeka i rijeke, onog suživota koji je oblikovao ne samo tok rijeke već i povijest i kulturu ovog kraja.
Priča o Gackoj završava u jednom od rijetkih prirodnih jezera u planinskom području Hrvatske: Švičkom jezeru. Nekada je jezero sakupljalo višak vode rijeke tijekom povećanog proljetnog vodostaja, koju ponori nisu stigli primiti. Danas, kad su nekadašnji ponori Gacke presušeni i zaboravljeni, Švičko jezero ostalo je tek sjećanje na nekadašnji dramatičan završetak ove mirne rijeke. Tek jednom ili dvaput godišnje, kad se provodi održavanje hidroelektrane Senj i većina vode iz Gacke vrati u njezino prirodno korito Švičko jezero zasja u punom sjaju, zajedno sa prekrasnim Švičkim slapom. Uz nadu da će jednog dana briga o okolišu prevladati interese za ljudskom pohlepom, od srca želim Gackoj da se u budućnosti vrati u svoje staro korito, od izvora do ponora.
Kako doći
Do Otočca koji je najčešće polazište za izlete na cijelo područje Gacke može se doći autobusom iz Rijeke i Zagreba. Autotrans (Arriva) jednom dnevno održava liniju prema Otočcu po cijeni od 110 kn iz Zagreba odnosno 127 kn iz Rijeke.
Pretražite vozni red i detaljnije cijene.
Do izvora Gacke odnosno Ličkog Lešća može se doći i vlakom. Jednom dnevno Ličko Lešće je povezano s Zagrebom i Splitom na redovitoj liniji između ova dva grada. Cijena karte do Zagreba je 105 kuna, dok je do Splita 130 kuna.
Pretražite vozni red i detaljnije cijene.
Smještaj
Zahvaljujući blizini Plitvičkih jezera područje oko Gacke obiluje kvalitetnim opcijama za smještaj pri čemu se mogu pronaći privatni apartmani i sobe po pristupačnim cijenama, često tek nekoliko metara od same rijeke.
Ukoliko tražite povoljan i dobar smještaj, preporučujemo Hostel Majsić. Privatni smještaj Majsić obuhvaća bar, teniski teren i restoran u kojem se poslužuju jela međunarodne kuhinje po narudžbi. Središte Otočca udaljeno je 8 km. Na raspolaganju su sobe s TV-om sa satelitskim programima.
Sve sobe imaju vlastitu kupaonicu s tušem. Besplatni bežični pristup internetu dostupan je u restoranu i pojedinim sobama.
Pretražite i akcije za najpovoljniji smještaj na području Gacke.
Preporučujemo potražiti privatni smještaj na jednome od mnogih smještajnih kapaciteta koje nudi airbnb. Ukoliko još niste član airbnb-a, iskoristite kupon u vrijednosti od 20 eura za registraciju te uštedite na smještaju.
Kupon možete pronaći OVDJE.
